Berači gljiva vole sakupljati lisičarke. To je razumljivo, jer svijetlonarančasta gljiva nikad nije crvljiva, raste na proplancima, a jela od nje neobično su aromatična i ukusna. No tu radost mogu pokvariti lažne lisičarke koje često završe u košarama neiskusnih berača gljiva. Stoga, prije odlaska u šumu, morate naučiti kako razlikovati ove slične gljive.
Upute
Korak 1
Prije svega, morate se sjetiti da prave lisičarke rastu u skupinama, jer imaju zajednički micelij, pa bi vas usamljena gljiva trebala upozoriti. A lažni crveni dvojnici mogu rasti sami, pa čak i na srušenim stablima, poput agarika meda. Ali to nije glavno prepoznatljivo obilježje ovih gljiva.
Korak 2
Obratite pažnju na kapice pronađenih gljiva. Prave lisičarke, posebno odrasle osobe, uvijek imaju valovit rub. Ponekad je kapa čak i jako uvrnuta. A lažna gljiva ima glatke, zaobljene rubove.
3. korak
Pogledajte kako su gljive obojene. Boja prave lisičke je žuto-narančasta, a lažna ima svijetlu, prkosnu narančasto-crvenu boju.
4. korak
Pogledaj nogu. Prava lisičarka ima debelu nogu, čak i neravnomjernog oblika, koja nije šuplja iznutra. A onaj lažni, naprotiv, ima tanku nogu, iako iznutra također nije šupalj.
Korak 5
Razbiti obje gljive. Vidjet ćete da je meso prave lisičke bijelo sa žutom bojom oko rubova, lagano crvenilo kad se pritisne. Lažna lisica ima žuto meso koje ne mijenja boju kad se pritisne.
Korak 6
Pomirisati gljive. Miris prave lisičke vrlo je mirisan, neusporediv s bilo kojom gljivom. A lažni dvostruko smrdi.
Pogledajte kontroverzu. Spore prave lisičarke su žućkaste, dok su lažne lisičice bijele.
7. korak
I na kraju, ako vidite da je gljiva koju ste pronašli glistava, možete je s pouzdanjem baciti. Pred vama je lažna lisičica, jer ona prava luči hitinmatozu, pod utjecajem koje ličinke muha umiru. Lažni kolege nemaju ovu supstancu.
Korak 8
Prilikom branja gljiva pridržavajte se zlatnog pravila prema kojem, ako sumnjate je li dobra ili loša gljiva ispred vas, uvijek je bacite, a bolje je da je uopće ne odrežete.
