U sjećanju na stariju generaciju, sjećanja na vremena kada se banana smatrala najegzotičnijim voćem i dalje su svježa, a nisu ni znali za postojanje divnog ploda ličija.
Kina se smatra njegovom domovinom. Plodovi ličija rastu na drveću čija visina ponekad doseže i 30 metara. Štoviše, sami plodovi su prilično mali, duljine samo oko 2,5 - 3 cm. Plodovi ličija imaju tvrdu, tanku koru crvenkaste boje, gusto prekrivenu malim, neoštrim bodljama.
Kora se lako odvaja od pulpe koja izgleda i ima okus poput svijetlog grožđa. Unutar želeaste pulpe nalazi se čvrsta, sjajna i velika tamnosmeđa koštica u odnosu na veličinu samog ploda.
Plodovi su bogati svojim vitaminsko-mineralnim sastavom. Sadrže vitamin C, koji je toliko potreban u sezoni virusa i prehlade. Uz to, liči su bogati vitaminima B skupine, vitaminima E i PP i nekim drugima.
Od mikro- i makroelemenata, plodovi ličija sadrže željezo i jod, kao i druge za tijelo važne tvari. Kinezi su od davnina liči cijenili ne samo zbog visokih hranjivih svojstava, već i zbog ljekovitih svojstava. Zbog visokog udjela željeza, ovo se voće koristilo za prevenciju i liječenje anemije, uključujući i malu djecu. Korisno je koristiti liči za prevenciju nedostatka joda, posebno za trudnice. Međutim, vrijedi uzeti u obzir činjenicu da se liči smatra visoko alergenim proizvodom i, kao i sve ostalo egzotično voće, u prehranu ga treba uvesti s oprezom.
Unatoč visokom, do 15%, sadržaja šećera u plodovima ličija, voće je vrlo korisno za ljude sa dijabetesom melitusom tipa 2, jer imaju tendenciju normalizirati razinu šećera u krvi. Ne preporučuje se konzumacija više od 10 ličija dnevno, jer to može izazvati nadimanje, žgaravicu i probavne smetnje.
Plodovi su ukusni svježi, također se suše, konzerviraju i od njih se pripremaju nadjevi za pite i pite. Od ličija se ne pripremaju samo slastice i pića, već i umaci za mesna jela.
